Kada bi gluhonjemi Slavko Mlinar iz Stipernice danas bio djete kojemu bi se u specijalnim centrima za školovanje hendikepirane djece pružilo odgovarajuće obrazovanje, tko zna kakav bi od njega stručnjak ili pak umjetnik mogao postati. No prije sedamdeset godna takav dječak nije imao nikakvih šansi. Svoj život proveo je pomažući roditeljima u poljodjelskom poslu, a kasnje radeći za sebe ili pak pomažući susjedima u poljoprivrednim poslovima.

No, u samotnim trenucima, kada zbog hendikepa nije imao s kim podjeliti svoje osjećaje, gospodin Slavko nije potonuo duhom. Njegovoi najintimniji prijatelji postali su predmeti koje je samouk s više ili manje uspjeha izrađivao. Najviše se posvetio oplitanju raznovrsnih staklenih boca šibom koje u Zagorju nazivaju "demižonima". U takvim se bocama s drškom, demižonima od 5 do 10 litara iz kleti donosilo vino, a one pak manje boce, od pola litre do tri litara, zvane demižonke, koristile su se za nošenje vina u polje prilikom obavljanja poljoprivrednih radova.

Veseli zagorski muži do Slavka bi rado navraćali po demižone gledajući ga kako vješto savija šibu oko boca. Slavko je tako imao društvo, a prijatelji prigodne posude za dragu im domaću kapljicu.

Kada bi u dugim zimskim mjesecima ponestalo šibe ili bi se pak ona koju je nabrao previše osušila i postala nepodesna za savijanje, gospodin Slavko primio se izrade domaćeg alata od drva. Kada je proljeće osvanulo svi su susjedi kod njega mogli nabaviti najčvršće drvene grablje i vile za sjenokošu.
Sedamdesetšestogodišnji Slavko Mlinar danas živi u lijepo uređenoj kući svoje rodbine, prima socijalnu pomoć, a toplu hranu donose mu susjedi. Premda ne govori, lice mu izražava zadovoljstvo mirnog i spokojnog života.

Dolazak Večarnjakovih reportera samo je na trenutak pobudio strah da su možda došli neki ljudi koji bi ga željeli odvesti u kakav stacionar, no kada su mu susjedi objasnili, na samo njima razumljivom jeziku, da ćemo o njemu napraviti priču za novine, vrlo je rado pokazao svoje umjeće izrade demižona, dmižonki i drvenih grablja i vila.